Priča majke Katarine

Bolest poput atopijskog dermatitisa je prožimajuća i daleko nadilazi običan “osip” na koži. Ako su s njom povezane alergije na hranu i okoliš, upravljanje ovom bolešću je posebno velik izazov. Jedna je stvar baviti se ovom bolešću kao odrasla osoba, a sasvim druga stvar nositi se s njom kao roditelj. Tražite informacije, isprobavate kreme, idete liječniku, milujete i češete dijete jer znate da ćete to učiniti nježnije od njega, jer dijete nema kontrolu i može si za trenutak oštetiti kožu.

To dovodi do potpuno novog skupa problema u obliku kožnih infekcija. Zbog toga onda ne radite stvari koje biste inače učinili – jer je koža oštećena, jer nezaustavljivi svrbež može “pogoditi” bilo gdje i bilo kada, jer je previše naporno nositi mini ljekarnu svugdje i brinuti se o ranama … Uostalom, ni ne spavate jer vaše dijete ne spava kako bi trebalo.

Pokušavate biti što jači stup potpore, ali svjesni ste da i sami trebate podršku. Želite znati / osjetiti što vaše dijete osjeća. Ne, ustvari želite osjetiti sav svrbež i svu nelagodu njegove vlastite kože umjesto njega. Želite saznati sve metode koje niste pokušali ili o kojima niste čitali/za koje niste čuli, uz nadu da ćete olakšati djetetovu nevolju. Naravno da prvo isprobate propisane kreme, ali ubrzo ustanovite da se nakon obaveznog odmora svi ekcemi vraćaju.

I još jedan pokraj postojećeg ekcema. Tada shvatite da imate problema s kroničnom bolešću za koju ne postoji lijek. Samo sa što manje štetnim pripravcima želite poboljšati stanje kože djeteta i ublažiti svrbež.

I upravo zato za mene važnu ulogu igra Zavod “Atopika”, koji vodi Tina. Posebno sam sretna što postoji skupina za podršku u kojoj možete iskazati nezadovoljstvo koliko je ponekad prokleto teško vladati se situacijom te dobiti korisne savjete o tome što djeluje i vrijedi pokušati – i to od nekoga tko se s tim bori čitav život. Od nekoga tko vam može barem približno pokušati objasniti kroz što prolazi vaše dijete koje je premlado da bi vam to samo objasnilo. Imate ljude oko sebe koji točno znaju što je frustracija kad se stanje pogorša bez ikakvog očitog / razumljivog razloga, a oni također i koliku radost donosi poboljšanje atopijskog stanja. Za mene je ta podrška neprocjenjiva. Zavod Atopika i Tina, hvala vam!

Katarina