Psihološki problemi

Psihološke posljedice atopijskog dermatitisa često su jako podcijenjene. Atopijski dermatitis i druga atopijska stanja (astma, alergije, peludna groznica) kod pacijenata su povezani sa psihološkim poremećajima (depresija, tjeskoba, bipolarni poremećaj), poremećajima autističkog spektra, nesanicom, suicidalnim mislima, hiperaktivnošću, nedostatkom pozornosti, niskim samopouzdanjem, sramom itd.3,5,32 Vjerojatnost razvoja mentalnih bolesti povećava se sa težinom bolesti i brojem atopijskih stanja. Uzroci mentalnih poremećaja još uvijek nisu u potpunosti objašnjeni, ali svakako su povezani sa izuzetno lošom kvalitetom života pacijenata, koja je usporediva sa kvalitetom života oboljelih od karcinoma i bolesnika s dijabetesom tipa 1.3,24,27

Klinička istraživanja pokazala su da su mentalni poremećaji i drugi psihološki problemi u bolesnika sa atopijskim dermatitisom povezani sa:

  1. visokim razinama upalnih citokina (npr. Interleukin (IL)-1, IL-6, TNF-α), koji teoretski mogu prijeći krvno-moždanu barijeru i na taj način utjecati na ponašanje i osjećaje30,31,33,
  2. nesanicom, koja često dovodi do depresije,
  3. svrbežom kože, koji je u ovom slučaju glavni uzrok nesanice, hiperaktivnosti i samoubilačkih misli,
  4. izuzetno lošom kvalitetom života.

U teškim oblicima atopijskog dermatitisa, osim zahvaćene kože i nesanice, pojavljuju se i druga atopijska stanja i druge bolesti poput primjerice reumatoidnog artritisa, kronične upale crijeva, kardiovaskularnih bolesti itd., koje dodatno pogoršavaju psihološke probleme.24,28,29

Također je nezanemariva činjenica da su depresija, tjeskoba i nesanica navedeni pod nuspojavama kortikosteroida.5

Prečesto se pacijenti također suočavaju sa diskriminacijom, stigmatizacijom i socijalnom isključenošću. Još uvijek postoji duboko ukorijenjeno uvjerenje da su kožne bolesti zarazne. Posebno ranjiva skupina su djeca i adolescenti koji su žrtve uvredljivih komentara, maltretiranja i javnog sramoćenja u vrtiću ili školi zbog svojih osipa, crvene i ljuskaste kože, hiperaktivnosti i stalnog češanja. Takva stigmatizacija dovodi do socijalne izolacije i depresije.

Za bolesnike s atopijskim dermatitisom ključna je podrška i razumijevanje osobnog liječnika, dermatologa, obitelji, partnera i prijatelja. Pružanje psihološke pomoći, sudjelovanje u potpornim skupinama i radionicana za opuštanje također igraju važnu ulogu.