Fenomen nazvan “sindrom crvene kože” nastao je iz engleskog jezika (red skin syndrome, RSS) i privlači sve veću pažnju, posebno među stranim stručnjacima. Sindrom crvene kože može se razviti zbog dugotrajne i neadekvatne uporabe ponajviše kortikosteroida srednjeg i visokog potencijala, koji se inače koriste za liječenje kožnih problema, uključujući atopijski dermatitis. 

Lokalni kortikosteroidi i njihovi učinci

Kortikosteroidi su prirodni steroidni hormoni koji se stvaraju u kori nadbubrežne žlijezde i utječu na brojne fiziološke procese u tijelu. Sintetični oblici kortikosteroida uglavnom se koriste u medicini kao protuupalni lijekovi za autoimune bolesti, atopijska stanja, neke vrste raka itd. U bolesnika s akutnim i kroničnim upalnim stanjima kože liječenje lokalnim i sistemskim kortikosteroidima postoji već više od 50 godina. 1950. godine su Sulzberger i Witten predstavili primjenu topikalnih kortikosteroida u dermatologiji. Njihovi su proboji postigli ogroman napredak u ovom području.³⁶ Lokalni kortikosteroidi ostaju temelj terapije u liječenju atopijskog dermatitisa i drugih upala kože. Primjena kortikosteroida za lokalnu uporabu je učinkovita (i opravdana) ako se koristi pravilno, pažljivo i sigurno te ima pozitivan učinak na kvalitetu života bolesnika.^38-40

Prve sumnje u sigurnost uporabe lokalnih i sistemskih kortikosteroida bolesnici su postavili već 1990. godine. Medicinska struka je to nazvala “neopravdanim strahom od kortikosteroida”, koji je nastao uglavnom zbog neznanja bolesnika i nedostatka znanja o propisanim lijekovima. I danas liječnici rijetko povezuju strah bolesnika od uporabe lokalnih kortikosteroida sa nuspojavama ovakve vrste lijekova, a gotovo nikada sa ovisnošću o lokalnim kortikosteroidima i sindromom crvene kože. U svibnju 2014. godine, Američka akademija za dermatologiju (AAD) objavila je nove smjernice o uporabi lokalnih kortikosteroida; usprkos valjanim razlozima da se sindrom crvene kože smatra mogućom nuspojavom (znanstvene objave i inicijativa udruge oboljelih), nije uključen u nove smjernice.

Sindrom crvene kože – ovisnost o lokalnim kortikosteroidima

Tijekom dugotrajnog i neadekvatnog liječenja lokalnim kortikosteroidima, bolesnici mogu postupno razviti otpornost na terapiju, a kod nekih osoba može se razviti i ovisnost. Zbog toga su za isti učinak potrebne učestalije primjene i prelazak na kortikosteroide sa jačim djelovanjem. Sa vremenom terapija prestaje djelovati. Stanje bolesnika se pogoršava, a koža izuzetno burno reagira prekidom primjene lokalnih kortikosteroida jer postaje ovisna. Pojava se razlikuje od tahifilaksije, koju karakterizira  smanjeni odgovor tijela na lijek. Proces liječenja za bolesnika je izuzetno težak i bolan. Želja oboljelih osoba da se njihov glas čuje je snažna, ali najčešće je zanemarena; gotovo uvijek su prepušteni sebi. Posljednjih se godina sve više pozornosti pridaje sindromu crvene kože na inicijativu udruge bolesnika. Bez sumnje, međutim, postoji mnogo otvorenih pitanja i potrebna su nova istraživanja.

Liječnici i bolesnici trebaju obratiti pozornost na znakove i simptome lokalne ovisnosti o kortikosteroidima (i na sindrom crvene kože) te ih razlikovati od znakova i simptoma atopijskog dermatitisa. Izjednačavanje dvaju uvjeta može uzrokovati nepotrebno kašnjenje s protuupalnom terapijom i uzrokovati još veće fizičke i psihičke nevolje za bolesnika.^37-43,54

Definicija ovisnosti o lokalnim kortikosteroidima

Ovisnost o lokalnim kortikosteroidima može se prepoznati kada se nakon prekida upotrebe na koži pojave mnogo ozbiljniji i raznolikiji znakovi i simptomi, nego što su bili prisutni prije lokalne primjene kortikosteroida.³⁹

Uzrok sindroma crvene kože

Uzrok je vjerojatno porast dušikovog oksida u serumu koji je moćan vazodilatator.^37-42

Simptomi sindroma crvene kože

Peckanje kože, intenzivan svrbež, bol, osjećaj napete spaljene kože, pogoršanje na vrućini ili suncu, problemi s termoregulacijom (tijelo se teško grije ili hladi), nesanica, depresija. Simptomi se obično javljaju nekoliko dana do nekoliko tjedana nakon prekida upotrebe lokalnih kortikosteroida, ali mogu se pojaviti i tijekom upotrebe.^37-42

Znakovi sindroma crvene kože

Tijekom ovisnosti o lokalnim kortikosteroidima, kožne lezije je teško razlikovati od kožnih lezija primarne bolesti. Bitna razlika između primarne bolesti i sindroma crvene kože je u raspodjeli simptoma. Koža bolesnika je izrazito crvena, slična je sunčanim opeklinama, a utječe uglavnom na dijelove tijela u kojima je koža tanja (lice, vrat, područje genitalija), a propusnost kože je najveća za lokalne kortikosteroide. Između crvene i “normalne” kože postoji oštra razdjelnica. Također je tipična oteklina kapka. Promjene na koži šire se na dijelove tijela koji prethodno nisu bili pogođeni primarnom bolešću (npr. Atopijski dermatitis). Nos i uši obično nisu crvene boje. Akutnu fazu karakterizira ponavljajući ciklus (I) crvenila i rošenja, (II) sušenja i (III) ljuštenja kože (poput snijega). Nakon toga slijedi izbijanje crvenila. Ovaj se ciklus može pojaviti nakon prekida upotrebe lokalnih kortikosteroida, ali može se pojaviti i tijekom njihove primjene. Također može biti prisutna groznica (oko 39 °C). Nije isključena pojava sepse. U trenutku ljuštenja kože karakteristični psihološki problemi mogu biti beznađe i jaka depresija. Koža koja je ovisna o lokalnim kortikosteroidima u trenutku potpunog prestanka njihove uporabe postupno zaraste ili se vraćaju znakovi izvorne bolesti.^37-42

Liječenje sindroma crvene kože

Liječenje je dugotrajno i teško. Dermatolozi obično pripisuju kožna stanja ozbiljnom pogoršanju primarne bolesti i često savjetuju liječenje sistemskim kortikosteroidima ili drugim sistemskim lijekovima. Bolesnici koji u sebi samima prepoznaju ovisnost o lokalnim kortikosteroidima najčešće prekidaju uporabu lijekova. Liječenje (potpuni prekid topikalnih kortikosteroida) dugotrajno je i izuzetno teško i bolno za oboljelu osobu. Obično traje od 4 do 24 mjeseca.

Podrška i pomoć kod sindroma crvene kože

Savjetuje se mnogo hladnih obloga, odmora, psihološka pomoć i podrška osobnog liječnika ili dermatologa.