Astma
Astma je kronična upalna bolest dišnog sustava koja se očituje povremenom opstrukcijom dišnih puteva. Kronična upala dišnih puteva uzrokuje povećanu osjetljivost na određene čimbenike upale, što zauzvrat dovodi do respiratorne opstrukcije zbog pojačanog izlučivanja sluzi i pretjeranog napinjanja glatkih mišića u bronhima (bronhospazam).
Dugotrajno nošenje sa simptomima astme temelji se na smanjivanju upale izbjegavanjem okidača ove bolesti koji se često nalaze u okolini, uzimanju protuupalnih lijekova i ograničavanjem stanja koja pogoršavaju astmu.
Uzrok
Točan uzrok astme nije potpuno jasan; istraživanja povezuju njeno pojavljivanje sa kombinacijom čimbenika iz okoliša i genetskom predispozicijom oboljele osobe. Smatra se da je astma koja se javlja prije dvanaeste godine pretežno posljedica genetskih čimbenika, dok na pojavu astme kasnije u životu više utječe okoliš.
Astma je također usko povezana s alergijskim rinitisom. Alergijski rinitis pogađa čak 20-30% stanovništva, a gotovo polovica bolesnika uz alergijski rinitis razvije astmu. Pravilno liječenje alergijskog rinitisa važan je korak u prevenciji astme, nosnih polipa i gubitka mirisa.
Genetika
Razvoj astme vjerojatniji je u obiteljima u kojima je bolest već prisutna. Postoji niz gena povezanih s astmom koji su uglavnom odgovorni za razvoj imunološkog sustava, sintezu citokina (sekretornih proteina koji su uključeni u upalne reakcije i koje otpuštaju određene imunološke stanice) ili kontrolu drugih upalnih mehanizama. Ekspresija gena uvjetovana je i čimbenicima okoliša, kao i dobi djeteta koje je izloženo.
Okoliš
Pokazalo se da pušenje majke u trudnoći ili nakon poroda povećava vjerojatnost razvoja astme kod djeteta. Ostali čimbenici rizika uključuju virusne infekcije (posebno one koje uzrokuju upalu pluća ili bronhitis; najčešći su rinovirusi, RSV, virus gripe, parainfluenza virus i adenovirusi) u ranom djetinjstvu, zagađenje zraka te pojava atopije i preosjetljivosti na prehrambene i inhalacijske antigene.
Hladan i suh zrak, intenzivni mirisi i ubrzano disanje uslijed vježbanja ne uzrokuju astmu, već pokreću bronhospazam kod osobe s već postojećom bolešću. Kod osjetljivog pojedinca imunološki odgovor, kada je izložen tim okidačima, reagira pogoršanjem upale, što znači da se luči više sluzi i pojačava bronhospazam.
Patogeneza
U manjim dišnim putevima protok zraka regulira se uz pomoć glatkih mišića koji okružuju lumen dišnih puteva. Tijekom pogoršanja astme, upaljeni dišni putevi reagiraju na okidače iz okoline, što dovodi do kontrakcije tih mišića i izravnog ograničavanja ili čak prekida protoka zraka. Pored bronhikonstrikcije, tako sužene dišne puteve ometa i pojačano lučenje sluzi, što izaziva kašalj i druge respiratorne probleme. Zbog kronične prirode bolesti, astmu karakterizira oštećeni epitel, zadebljana bazalna membrana (s karakterističnom eozinofilnom infiltracijom) i hipertrofija glatkih mišića. Upalni proces uglavnom održavaju pomoćni T limfociti i ostale imunološke stanice koje proizvode upalne citokine (IL-4, IL-5, IL-13). Bronhospazam se može razriješiti spontano ili nakon terapije, a u oko 50% slučajeva postaje dio odgođenog odgovora, koji nastupa 3-12 sati nakon izvornog napada i očituje se ponovnom bronhokonstrikcijom i upalom.
Okidači
Alergeni u prirodi
obično inhalacijski (prašina kućnih ljubimaca, pelud, spore plijesni, stanice epitela kućnih ljubimaca)
Zagađenje zraka
reaktivnim organskim spojevima (parfemi, mirisni sapuni, deterdženti, sredstvo za kosu, dezodoransi, osvježivači zraka itd.), cigaretni dim
Lijekovi
(aspirin, beta blokatori, ibuprofen, penicilin) - posebno kod odraslih
Hrana
rijetko je astma jedini simptom (mlijeko, orasi, jaja)
Sumporni spojevi
često u vinu kao konzervansu
Zagađenje zraka proizvodima fosilnih goriva
vjerojatno jedan od glavnih razloga povećane prevalencije astme u urbanim sredinama (smog, ozon, dušikov dioksid, sumporov dioksid)
Monokloramin
klorirani bazeni
Virusne infekcije
najčešći okidač kod djece
Tjelesna aktivnost
vjerojatno kao rezultat povećane izloženosti suhom, hladnom zraku
Psihološki stres
uključujući smijeh
Znakovi i simptomi astme
Astma se klinički očituje kao isprekidan, ponavljajući suhi kašalj s piskavicom i nedostatkom daha. Starija djeca i odrasli prijavljuju manjak zraka, dok je u mlađe djece jedan od glavnih simptoma bol u prsima. Simptomi su izraženiji preko noći, posebno kod respiratornih infekcija ili prisutnosti alergena. Mogu se pojaviti uz napor, hiperventilaciju, suh i hladan zrak. U prisutnosti drugih alergijskih bolesti, kao što su alergijski rinitis, alergijski konjunktivitis, atopijski dermatitis i koji imaju pozitivnu obiteljsku anamnezu ove bolesti, veća je vjerojatnost dijagnoze astme.
Astma kod djeteta uglavnom se dijeli na dvije vrste:
a) ponavljajuće epizode piskavog disanja u ranom djetinjstvu, prvenstveno potaknute respiratornom infekcijom i obično nestaju tijekom predškolskog ili školskog razdoblja – teško disanje pri virusnim infekcijama,
b) kronična astma povezana s alergijom koja se javlja u kasnijem djetinjstvu i često u odrasloj dobi.
Liječenje
Cilj je poboljšati simptome, održati normalnu tjelesnu aktivnost, pohađati školu i spriječiti ponajvljajuća pogoršanja simptoma.
Lijekovi protiv astme dijele se na:
a) lijekove s dugotrajnim djelovanjem (blokatori, odnosno protuupalni lijekovi)
- inhalacijski glukokortikoidi,
- agonisti beta-receptora dugog djelovanja,
- teofilin,
- monoklonsko protutijelo koje veže IgE.
b) kratkotrajni (lijekovi koji olakšavaju simptome)
- agonisti beta-receptora kratkog djelovanja,
- antikolinergijski lijekovi.
Izvori
- Lambrecht B.N.,Hammad H., Fahy J.V. The Cytokines of Asthma. Immunity, 50(4): 975-991.
- Kliegeman R.M., Stanton B.F., Schor N.F. 2016. Nelson textbook of pediatrics. 20 izdaja. Philadelphia: Elsevier.
- Tippets B., Guilbert T.W., Managing Asthma in Children: Part 1: Making the Diagnosis, Assessing Severity. Consultant for Pediatricians 8, 2009
- Križišnik C. et. al. 2014. Pediatrija. 1. Izdaja. Ljubljana: DZS
- Murray and Nadel’s Textbook of Respiratory Medicine, 4th Ed. Robert J. Mason, John F. Murray, Jay A. Nadel, 2005
- Pawankar R., Canonica G.W., Holgate S.T., Lockey R.F., Blaiss M. The WAO White Book on Allergy (Update. 2013).
- Tohidinik H.R., Mallah N., Takkouche B. 2019. History of allergic rhinitis and risk of asthma; a systematic review and meta-analysis. World Allergy Organ J.12(10):100069.
- Asher M.I. , Montefort S. , Bjorksten B., Ali C.K., Sreachan D. P., Weiland S.K., Williams H., ISAAC Phase Three Study Group. Worldwide time trends in the prevalence of symptoms of asthma, allergic rhinoconjunctivitis, and eczema in childhood: ISAAC Phases One and Three repeat multicountry cross-sectional surveys. Lancet, 368 (9537): 733-743.