Te\u0161ko stavljam ovu pri\u010du na blog, to je jedna posebna pri\u010da koja ima toliko bolI, pro\u0161losti, toliko suza i bolova. Od nervoze i pri\u010danja ove pri\u010de imam malo ljepljive prste i dlanove. Nije lako … ali moram to podijeliti … Radi razumijevanja. Da ne bi vi\u0161e bilo osu\u0111ivanja, stigme, \u010dudnih pogleda i poput no\u017ea o\u0161trih komentara. Da ne bude vi\u0161e presuda i osuda. Da bude vi\u0161e sretnih i zdravih ljudi. Da na ovom svijetu bude vi\u0161e ljubavi kojoj ne treba ni\u0161ta vi\u0161e od toga – vi\u0161e ljubavi.<\/p>\n\n
Koliko je te\u0161ko za nekoga tko je neprihva\u0107en u dru\u0161tvu samo zna osoba koja je to nekad stvarno osjetila. Posebno je lo\u0161e biti dijete koje se osje\u0107a neprihva\u0107enim, nevoljenim, “posebnim” i ne kao dijelom ne\u010dega. Jer potom sve to kasnije nosi u \u017eivot. \u010cak i ako je to samo razred u \u0161koli, u\u010denike iz \u0161kole, poznanike. Bol \u0161to ne mo\u017ee\u0161 biti dio ne\u010dega, da su te izolirali zbog \u201eposebnosti\u201c, da si sam i usamljen<\/p>\n\n
Svatko tko se ikad osje\u0107ao usamljeno iz razli\u010ditih razloga, \u010dak i ako se to dogodilo kasnije u \u017eivotu, kada su bili “svjesni” da ne mo\u017eete uvijek svima odgovarati na svaki na\u010din, zna da su to osje\u0107aji koji mogu biti posebno bolni , Sada zamislite da se to doga\u0111a djetetu koje se osje\u0107a zanemareno, neprihva\u0107eno, usamljeno, odmetnuto. U ovom se slu\u010daju osje\u0107aji samo pogor\u0161avaju jer ih djeca prenose naprijed u pubertet, adolescenciju i prate ih u odraslu dob. Djeci su ti osje\u0107aji nepoznati, ali tada ih poput munje pogodi ravno u srce. A zato \u0161to kao dijete ne obra\u0111ujete i ne mo\u017eete obraditi sve te osje\u0107aje, oni prelaze u kasnija razdoblja<\/p>\n\n
\u010cak i prije nego \u0161to sam prvi put pro\u0161la kroz vrata osnovne \u0161kole, “\u010dudne stvari su mi se dogodile” kao maloj, razigranoj i “\u017eivoj” djevojci. Za\u0161to “\u010dudne?” Jer ih nisam razumjela. Nikad ih prije nisam vidjela, nisam znala kako da ih objasnim, a na kraju su, iz neznanja i nerazumijevanja, \u010dak i sa strane \u010dlanova obitelji letjeli nepromi\u0161ljeni komentari, koji zapravo nisu bili iz lo\u0161e namjere, ali na kraju su u mojem sje\u0107anju ostavili bolan dojam.<\/p>\n\n
\u0160to se to “\u010dudno” doga\u0111alo s ovom djevoj\u010dicom? U po\u010detku su se na unutra\u0161njosti mojih laktova i koljena po\u010deli pojavljivati crveni, podignuti i nenormalno svrbe\u017eni made\u017ei. Toliko su me svrbjeli sam ih ogrebala do krvi. Oni koji to nikad nisu pro\u0161li, vjerojatno ne\u0107e mo\u0107i u potpunosti shvatiti koliko je jak osje\u0107aj svrbe\u017ea. Najgore je naravno bilo no\u0107u. Ponekad nisam spavala, a ponekad sam se u snu ogrebala do krvi. Potom su slijedila podrugivanja oko toga “\u0161to sam” i “\u0161to nije u redu sa mnom.” Naravno, okolina koja je te\u0161ko prihvatila ove promjene i osobine me etiketirala da sam “\u010dudna” i “nervozna”.<\/p>\n\n
Svakako pod bilo kakvim stresom ili pritiskom oko ostalih bilo je sve te\u017ee i te\u017ee… Tada mi uop\u0107e nije bilo jasno \u0161to se doga\u0111a i za\u0161to, s obzirom da sam imala manje od sedam godina!<\/p>\n\n
Prve posjete lije\u010dniku bili su u stilu “\u0161to nije u redu sa mnom.” Isprva su mi davali samo neke kreme, govore\u0107i mi da izbjegavam pse i ma\u010dke. Me\u0111utim, i prije toga sam se presvla\u010dila i dobro otu\u0161irala dok bi se igrala na farmi sa psima. Jednostavno mi se nije svi\u0111ao miris na haljini, ali me i svrbilo vi\u0161e nego ina\u010de. Iako sam tada primala komentare da se pona\u0161am poput “princeze”, koja mijenja odje\u0107u nekoliko puta dnevno. Nitko nije razumio, ali do tada ni meni ni\u0161ta nije bilo jasno.<\/p>\n\n
Tako je polako do\u0161la jesen, kad sam, poput svojih starijih sestara, postala dovoljno stara da bih pre\u0161la prag osnovne \u0161kole. S jedne strane, bila sam ponosna na to, uvijek sam voljela pisati i crtati, ali s druge strane, sve me je vi\u0161e brinulo kako \u0107e biti na istaknutim mjestima sa svim tim \u201edokazima\u201c o mojoj posebnosti. Kako \u0107e drugi u\u010denici u \u0161koli reagirati na to, ako sam ve\u0107 kao dijete, kod ku\u0107e, kod susjeda, rodbine i poznanika pa i me\u0111u slu\u010dajnim prolaznicima, smatrana \u201eposebnom\u201c.<\/p>\n\n
I tako se nisam osje\u0107ala najbolje, me\u0111u novim ljudima, me\u0111u u\u010denicima u \u0161koli koji su po\u010deli prihva\u0107ati “moju posebnost”. U vrijeme kad je bilo najgore i posljedice mog nekontroliranog grebanja mogle su se vidjeti na mojoj ko\u017ei, \u010demu je, naravno, pomogla \u0161kolska situacija, nisam htjela i\u0107i u \u0161kolu, u \u0161kolske klupe, iako sam toliko voljela pisati i crtati. Sve vi\u0161e sam se zbog nerazumijevanja osje\u0107ala kao da postajem”onaj \u010dudan odmetnik”, sa kojim se ne\u0161to doga\u0111a, koji je toliko razli\u010dit od svih ostalih u \u0161koli.<\/p>\n\n
“Gledaj, u\u0161i \u0107e ti pasti!”<\/p>\n\n
“Ne \u017eelim se zaraziti od tebe!”<\/p>\n\n
“Kako si ru\u017ena!”<\/p>\n\n
“Na \u0161to to li\u010di\u0161? Jesi li se pogledala u ogledalo? “<\/p>\n\n
“Cijela si krastava!”<\/p>\n\n
“Jesi \u0161ugava?”<\/p>\n\n
Koliko sam dana i no\u0107i kod ku\u0107e propustila zbog takvih i sli\u010dnih rije\u010di koje su me povrijedile i sjele mi to\u010dno u srce. Jer sam se toliko razlikovala od ostalih, jer nisam prihva\u0107ena, jer sam izba\u010dena iz dru\u0161tva. A koliko dana ponekad nisam ni htjela i\u0107i u \u0161kolu, jer sam znala \u0161to me \u010deka u \u0161koli. Danas znam da je bilo rije\u010d o nerazumijevanju, ali tko je nau\u010dio djecu da ne uva\u017eavaju posebnosti i razli\u010ditosti? Ruganju? Uni\u0161tavanja samopouzdanja? Da budu tako zli prema meni…<\/p>\n\n
Potom su i\u0161le godine u takvom ili sli\u010dnom stilu, ponekad bolje, ponekad malo manje uvreda, ovisno i od stanja moje ko\u017ee. I po zimi i po jeseni sam se pokrivala. Negdje prije desetak, jedanaestak godina su mi napokon prvi put postavili radnu dijagnozu te \u201emoje posebnosti\u201c. Atopijski dermatitis. Emmmmm…..\u0161to? \u0160to je to?<\/p>\n\n
Iako to nije bilo sto godina unazad, kako bi netko krivo mislio, tada ra\u010dunalstvo nije bilo toliko razvijeno kao i sada, nije bilo mogu\u0107nosti utipkati dvije \u010darobne rije\u010di i odmah dobiti informacije \u0161to je to i \u0161to se s tobom doga\u0111a sve te godine. Isprve su mi objasnili da se toga ne\u0107u mo\u0107i tako lako rije\u0161iti, da je rije\u010d o kroni\u010dnoj bolesti pri kojoj se javljaju suha ko\u017ea, crvenilo, ekcemi i jaki svrbe\u017e. Pou\u010dili su me da ko\u017eu redovito njegujem i vla\u017eim, da izbjegavam \u010deste alergene kao \u0161to su pse\u0107a i ma\u010dja dlaka i ku\u0107na pra\u0161ina. Dobila sam kreme za njegu ko\u017ee, kortikosteroidne kreme za \u201enajgore slu\u010dajeve\u201c, antihistaminike protiv svrbe\u017ea, posebne \u0161ampone… Naoru\u017eana svim tim lijekovima, bila sam sigurna da \u0107u udariti atopijski dermatitis u rit i pobijediti, po\u0161to sam se kao dobra djevojka pridr\u017eavala svega \u0161to mi je bilo prepisano.<\/p>\n\n
Par puta sam bila i na testiranjima na alergene. Od svega \u0161to su odredili kao alergen za moje tijelo sam bje\u017eala kao \u201evrag od tamjana\u201c da ne bih slu\u010dajno probudila vraga dok spava. Peludni prah u zraku i ku\u0107na pra\u0161ina su bili ne\u0161to \u0161to nisam mogla uvijek izbje\u0107i, unato\u010d svom mojem trudu.<\/p>\n\n
Kroz osnovnu i srednju \u0161kolu su se doga\u0111ala pogor\u0161avanja bolesti, no ipak sam imala osje\u0107aj da postepeno vladam ili \u010dak pobje\u0111ujem svoju bolest. Sve do kraja srednje \u0161kole, kada mi se vi\u0161estruko pogor\u0161alo stanje, o\u010digledno zbog stresa radi maturalnog rada, plesa na maturalnoj ve\u010deri i svega ostaloga \u0161to slijedi zaklju\u010dku srednjo\u0161kolskog obrazovanja. Tako sam nekoliko puta zbog upaljene ko\u017ee cijelog tijela, nenormalnih bolova i svrbe\u017ea pristala na injekcije Flosterona ili Medrola, po\u0161to obi\u010dna terapija nije djelovala. To su opet popravili pogledi \u201e\u0161to ne valja sa tobom, da ima\u0161 tako upaljenu i crvenu ko\u017eu?\u201c O da… Jo\u0161 vi\u0161e mi je to uni\u0161tavalo samopouzdanje i uvije iznova budilo boli iz djetinjstva… Sve je to jo\u0161 vi\u0161e boljelo. I kako da svaki put iznova razla\u017eem ljudima \u0161to ne valja sa mnom ako ni sama nisam znala koji vrag mi se doga\u0111a?<\/p>\n\n
Potom sam nakon uvjeravanja alergologa pristala na imunoterapiju, koja je na meni djelovala potpuno neuspje\u0161no, a zapravo se dogodilo to da mi se na kraju sru\u0161tio imunolo\u0161ki sustav i zavr\u0161ila sam u bolnici.<\/p>\n\n
Tijekom izvanrednog studija sam otkrila biorezonantnu terapiju, koja je po pri\u010dama bila \u010dudotvorna. Po\u0161to smo uz pomo\u0107 te terapije otkrili jo\u0161 vi\u0161e potencijalnih prehrambenih i cvijetnih alergena, dr\u017eala sam se propisane dijete u potpunosti. Potpuno sam promijenila prehranu i izbjegavala bilo \u0161to, \u0161to bi moglo prouzro\u010diti novi ispad bolesti. Me\u0111utim, promjene na mojoj ko\u017ei jo\u0161 uvijek su bile prisutne. Iz prehrane sam po uputama terapeutkinje izbacila bijelo bra\u0161no i proizvode iz bijelog bra\u0161na, bijelu tjesteninu, bijelu ri\u017eu i u \u0161e\u0107er u potpunosti. Naravno, izbacila sam i svu novu potencijalno alergenu hranu na koju bi mogla reagirati. Tada jo\u0161 nisam \u010dula za sindrom crvene ko\u017ee i ovisnosti o kortikosteroidnim kremama, koje su mi lije\u010dnici, alergolozi i dermatolozi bez oklijevanja prepisivali desetlje\u0107em. Naravno da se ko\u017ea sa time nije pomirila.<\/p>\n\n
Poslije sveukupno 15 terapija sam stala sa lije\u010denjem, jer sam izgubila posao, a tro\u0161kove biorezonantne terapije sam snosila sama po\u0161to ga ne pokriva osiguranje. Po\u0161to nisam vi\u0161e mogla pokrivati tro\u0161kove terapije sam prestala i\u0107i na njih, iako sam se prepisane dijete i dalje ve\u0107inom dr\u017eala. Imala sam oko 24, 25 godina.<\/p>\n\n
Negdje do 26. godine \u017eivota sam vi\u0161e ili manje uspjevala dr\u017eati sve pod kontrolom, ali potom su se u mojem osobnom \u017eivotu po\u010dele doga\u0111ati svakakve stvari, redao se stres za stresom, doga\u0111alo mi se mnogo velikih stvari. Tko me osobno poznaje, poznaje i moju pri\u010du, mo\u017eda \u0107u o njoj jednom i progovoriti ili pisati, ali danas definitivno nisam spremna na pisanje o tome na blogu. Danas predstavljam jedno drugo poglavlje mojega \u017eivota, moju bitku sa bole\u0161\u0107u koju ne planiram predati. Unato\u010d tome da sam strogo izbjegavale sve alergene sam opet vi\u0161estruko hospitalizirana na dermatolo\u0161kom odjelu radi pogor\u0161avanja ko\u017ee po cijelom tijelu. Upaljena i bolna ko\u017ea cijeloga tijela, svrbe\u017e, nesanica, nate\u010denost i na sve to herpeti\u010dki ekcem. Svim ljudima kojima se u \u017eivotu nisu susreli sa takvom situacijom je te\u0161ko opisati koliko psihi\u010dki i fizi\u010dki to oslabi tvoje tijelo, opisati bol od koje se ne mo\u017ee\u0161 pomaknuti, svrbe\u017e… A da ne pri\u010dam o tome koliko sam suza preto\u010dila u svom tom razdoblju i svih psovki koje sam izrekla, a koje nisu primjerene za ovaj blog. <\/p>\n\n
Pojavio se i sindrom crvene ko\u017ee zbog ovisnosti o kortikosteroidnim kremama, \u0161to nisam znala do prije skoro tri godine. Alergolozi, dermatolozi i ostali pripadnici zdravstvene struke me naravno nisu niti upozorili na to. Ve\u0107ina lije\u010dnika taj sindrom niti ne priznaje, sa time se me\u0111u prvima po\u010deo baviti dr. Marvin Rapaport, dermatolog iz Kalifornije. Do tog sindroma dolazi zbog vi\u0161egodi\u0161nje (u mom slu\u010daju vi\u0161edesetljetne) uporabe kortikosteroidnih masti, odnosno njihove nepravilne uporabe. U mom slu\u010daju radilo se dugotrajnoj upotrebi. Kortikosteroidne masti su mi prepisivali od djetinjstva.<\/p>\n\n
Kao posljedica tog sindroma nastupa jo\u0161 ja\u010di pakao nego onaj kojeg si prije do\u017eivljavao. Doslovno boli iznutra, do kosti! O tome ne\u0107u vi\u0161e pisati… Mo\u017eda \u0107u o tome pisati neki drugi put, sad sam tek na po\u010detku borbe sa time… Iako sam \u010dvrsto odlu\u010dna da se ne\u0107u predati tome, pogotovo jer sam u \u017eivotu pro\u0161la kroz toliko pregrada, ograni\u010denja i pote\u0161ko\u0107a. Ne\u0107u re\u0107i da je mogu\u0107e, ne\u0107u re\u0107i da je te\u0161ko \u2013 jer je itekako prokleto te\u0161ko! Ali \u0107u pobijediti, jer kako ka\u017ee Kelly Clarkson \u2013 what doesn’t kill me, makes me stronger (\u0161to me ne ubije, oja\u010da me)! Ne pori\u010dem da sam ponekad beznadna, da jecam, proklinjem, da moram ponovno graditi svoje samopouzdanje radi svega kroz \u0161to sam pro\u0161la… ali se ne dam- nikada! Zbog sebe i zbog an\u0111ela, kojem sam to obe\u0107ala \u2013 ne\u0107u se predati!<\/p>\n\n
Za svoju situaciju ne krivim niti roditelje niti nikoga drugoga. Svatko je u danoj situaciji radio onako kako je najbolje znao i umio. Ako bi znali i mogli druga\u010dije, tako bi i napravili. Sve se dogodilo sa razlogom i sa razlogom sam takva kakva jesam sada. Da bi na kraju opet pobijedila ja. Jer \u0161to me ne ubije, oja\u010da me.<\/p>\n\n
Volite se i ne osu\u0111ujte, da ne biste vi bili osu\u0111ivani.<\/p>\n\n
DRUGA\u010cNA
\u010ce nisi luna, ki sveti v temi,
\u010ce nisi di\u0161e\u010da ro\u017ea v gredi,
\u010ce nisi cesta, lahko si le potka,
\u010ce nisi reka, bodi le kaplja,
Karkoli si ti, to bodi ponosno,
\u201eMamice, za\u0161to si me rodila sa tom boles\u0107u?\u201c \u2013 upitala me tada k\u0107er koja nije navr\u0161ila niti 4 godine. \u201eZato, ru\u017eice moja, jer si upravo ti tako jaka, da \u0107e\u0161 bolest pobijediti.\u201c \u2013 odgovorila sam joj. Nije vidjela suze u mojim o\u010dima jer sam se okrenula u stranu i sakrila o\u010di sa kockicama koje smo sastavljale. Me\u0111utim, znam da je osje\u0107ala moju nevolju, moj nemir i moju nemo\u0107. Tako jako smo povezane. Tako jako, kako mogu biti povezane samo majka i k\u0107i. Svoje osje\u0107aje prenosim na nju i ona ih pije. Trudim se ne pokazati koliko sam nemo\u0107na kada ju gledam i ne mogu joj pomo\u0107i. \u010ce\u0161anje je dio na\u0161e svakodnevice. Skoro pa nije tog trenutka kada nema \u010de\u0161anja.<\/p>\n\n
Sada je moja princezica stara skoro \u0161est godina. Od njezinog tre\u0107eg mjeseca \u017eivota borimo se sa \u201edruga\u010dijom ko\u017eom\u201c. Najprije smo zatvarali o\u010di i uvjeravali se da je to posljedica vru\u0107ine, hladno\u0107e, da je kriva odre\u0111ena hrana, novi prah ili pra\u0161ina, ne\u010disti pribor, ne\u010disto posu\u0111e… bili smo najbolji u tra\u017eenju razloga zbog kojih je takvo stanje sa ko\u017eom. Nakon navr\u0161enih godinu i pol dana je bilo neupitno-dijagnoza atopijski dermatitis. Po\u010deli smo sa razli\u010dnim dijetama, bili striktni i ustrajni, ali nije bilo zna\u010dajnih razlika. Upaljena ko\u017ea, svrbe\u017e, \u010de\u0161anje, rane, krv, bolnice, kortikosteroidi, injekcije Medrola, zdravstveni dom, opet bolnica, kupke, previjanje, rukavice, izbjegavanje sunca. Po\u010deli su se pojavljivati i herpesi. I to ne na usnicama nego na o\u010dima, nosu i bradi. Po\u010dele su se pojavljivati i novi i druga\u010diji oblici na ko\u017ei, tako da je pored dijagnoze AD dobila jo\u0161 nekoliko dijagnoza. Tako smo se upisali me\u0111u \u201edruga\u010dije\u201c. <\/p>\n\n
Na\u0161a svakodnevica je druga\u010dija od obi\u010dnog dana u obi\u010dnoj obitelji koja nema zdravstvenih problema. Mi se svako jutro najprije nama\u017eemo, \u0161to traje dobrih 15 minuta, a potom se krema jo\u0161 mora upiti u ko\u017ei. Sljede lijekovi, sirupi i tablete, uzimamo sistemski lijek Ciklosporin, slijedi mjerenje vitalnih funkcija (i njihovo zapisivanje), po\u0161to taj lijek ima mnogo nuspojava. U vrti\u0107 ne idemo, po\u0161to su nam savjetovali da je tako bolje zbog zaraznih mikroorganizama koji se tamo \u010desto nalaze. Ni u \u0161kolu ne\u0107emo i\u0107i ove godine, predlagali su nam odga\u0111anje \u0161kolovanja, da bismo uzeli jednu godinu sa nadom da \u0107e nam se popraviti stanje ko\u017ee. Na\u0161a princeza se jako malo dru\u017ei sa vr\u0161njacima, manje nego \u0161to je potrebno, po\u0161to prijepodneve ina\u010de provodi sa ocem (koji se jako brine za svoju k\u0107er) ili sa bakom. Poslijepodne slijedi jo\u0161 jedna terapija mazanja sa kremom jer se njezina ko\u017ea toliko osu\u0161i da se lju\u0161ti poput prhuti kada se dijete \u010de\u0161e.<\/p>\n\n
Ve\u010deri su namijenjene kupkama, tu\u0161iranju sa antisepti\u010dkim \u0161amponom, opet mazanju sa kremama, a ukoliko su rane ozbiljnije, slijede hladni oblozi, previjanje sa zavojima i ponovno mjerenje vitalnih funkcija, lijekovi, obla\u010denje u posebnu antialergijsku pid\u017eamu i spavanje na posebnoj posteljini. Uspavanke su uvijek pra\u0107ene \u010de\u0161anjem. Ako k\u0107er pustimo samu \u0107e se u snu \u010de\u0161ati do krvi. To ne \u017eelimo, tako da sobu napustimo tek kada k\u0107er zaspe, tako da smo sigurni da se ne\u0107e \u010de\u0161ati. To je rijetko, po\u0161to ve\u0107inom sa njom spava jedno od nas dvoje po\u0161to se \u010de\u0161e i u snu i tada radije ponudimo na\u0161u ruku, koja je nje\u017enija i \u010de\u0161ka ju pa\u017eljivije, na na\u010din da ne do\u0111e do stvaranja rane.<\/p>\n\n
Nimamo \u017eivali (razen zlatih ribic), tepihov, zaves, pli\u0161astih igra\u010d, ne hodimo v nakupovalne centre, ne spimo v hotelih, ne hodimo na potovanja, izleti so kratki, po Sloveniji, ker si ne upamo nikamor, kjer ni zraven bolnice in zdravnikov, \u010de pride do zapletov.
\u201eKada moja ko\u017ea bude zdrava, imati \u0107u 3 psa, konja i cijeli zoolo\u0161ki vrt doma, zar ne majko?\u201c Gledam ju sa svom ljubavi koja je u meni i sa \u010distim \u017earom u o\u010dima. Zna i osje\u0107a da bi za nju napravila sve, da bih pomaknula gore i popela se na najvi\u0161u planinu, samo za nju. Zna i osje\u0107a, da bih preuzela njezinu bolest na sebe, kada bi to bilo mogu\u0107e. U triput ja\u010dem obliku, samo da bi ona bila zdrava. Po\u0161to je potrebno \u017eivjeti sa tom bole\u0161\u0107u, dajem joj svaki dan vjeru i nadu da \u0107emo pobijediti, da joj pomognemo. Skupa \u0107emo uspjeti, svaki dan si to ponavljam, ako ne na glas, onda u svojim mislima. \u201eNaravno, ru\u017eice moja, imali \u0107emo pse, o konju \u0107emo jo\u0161 razmisliti po\u0161to smo ograni\u010deni prostorom, zna\u0161.\u201c<\/p>\n\n
\u201eU redu mamice, onda \u0107emo imati konja kod bake u vrtu\u201c, brzo na\u0111e rije\u0161enje i jo\u0161 se 3 puta po\u010de\u0161e po ruci, prije negoli otr\u010di sestrama, koje ska\u010du na trampolinu.<\/p>\n\n
Gledam prema njoj, sretna. Unato\u010d svemu je me\u0111u svim majkama na svijetu upravo meni dan zadatak da brinem za tu djevoj\u010dicu, koja treba posebnu njegu, da mi je povjerena, da zna da \u0107u sve to napraviti \u0161to bolje mogu, da vjeruje, da je sretna, da voli i da je voljena i da je moja. Moja, za vijeke vijekova. Druga\u010dija, a moja. I to\u010dno takva je za mene cijela i svaki dan me u\u010di i pomi\u010de granice mojih sposobnosti, empatije te uklanja veo predrasuda i straha.<\/p>\n\n
(16. 7. 2019)<\/strong> Primili smo prvi crte\u017e, jupi! Autor je Filip<\/strong>, 5 godina.<\/span><\/p><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" (19.9.2019.) Anonimna pri\u010da: \u0160TO TE NE UBIJE, OJA\u010cA TE Te\u0161ko stavljam ovu pri\u010du na blog, to je jedna posebna pri\u010da koja ima toliko bolI, pro\u0161losti, toliko suza i bolova. Od nervoze i pri\u010danja ove pri\u010de imam malo ljepljive prste i dlanove. Nije lako … ali moram to podijeliti … Radi razumijevanja. Da ne bi vi\u0161e […]<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":2357,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"site-sidebar-layout":"default","site-content-layout":"default","ast-site-content-layout":"default","site-content-style":"default","site-sidebar-style":"default","ast-global-header-display":"","ast-banner-title-visibility":"","ast-main-header-display":"","ast-hfb-above-header-display":"","ast-hfb-below-header-display":"","ast-hfb-mobile-header-display":"","site-post-title":"","ast-breadcrumbs-content":"","ast-featured-img":"","footer-sml-layout":"","ast-disable-related-posts":"","theme-transparent-header-meta":"default","adv-header-id-meta":"","stick-header-meta":"","header-above-stick-meta":"","header-main-stick-meta":"","header-below-stick-meta":"","astra-migrate-meta-layouts":"default","ast-page-background-enabled":"default","ast-page-background-meta":{"desktop":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"ast-content-background-meta":{"desktop":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"tablet":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""},"mobile":{"background-color":"var(--ast-global-color-5)","background-image":"","background-repeat":"repeat","background-position":"center center","background-size":"auto","background-attachment":"scroll","background-type":"","background-media":"","overlay-type":"","overlay-color":"","overlay-opacity":"","overlay-gradient":""}},"footnotes":""},"categories":[65],"tags":[],"class_list":["post-2356","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-opce"],"yoast_head":"\n